Sredinom 1998.godine postalo je sasvim jasno da tvrda nacionalistička struja unutar HDZ-a ne želi promijeniti svoju strategiju u odnosu na Hrvate Središnje Bosne i Posavine tj. od težnje stvaranju trećeg entiteta na području Hercegovine. Znajući da značajnu ulogu u vođenju politike ima predsjednik stranke, skupina tada visoko pozicioniranih članova HDZ-a, na čelu sa Krešimirom Zubakom, odlučila se na predstojećem 5. Saboru HDZ-a predložiti kandidata Božu Ljubića za mjesto predsjednika HDZ-a BiH. Ljubić je tada slovio za umjerenog političara koji je imao sluha za probleme Hrvata Središnje Bosne i Posavine, te za političara koji se svojim javnim djelovanjem u to vrijeme ograđivao od ideje napuštanja prostora na kojima su stoljećima živjeli Hrvati u BiH. Kako je tada HDZ BiH još uvijek bio pod jakim utjecajem HDZ-a Hrvatske, ideja je bila isposlovati potporu za Ljubića, u čemu se, nakon višekratnih konsultacija u Zagrebu i Mostaru, uspjelo. Izbor Ljubića za predsjednika HDZ-a trebao je osigurati minimum jamstva da će HDZ BiH početi na isti način tretirati cjelokupni hrvatski korpus u BiH, te će profilirati HDZ BiH i učiniti je modernom proeuropskom strankom. Međutim, unatoč i osobnoj podršci predsjednika Tuđmana, u ozračju neviđenih pritisaka pa i otvorenog vojno-političkog puča koji je u cijelosti demaskirao stvarnu politiku i namjere tvrde struje HDZ-a, Božo Ljubić odustaje od kandidature i na čelo HDZ-a BiH izabran je Ante Jelavić, izdanak tvrde struje, a zapravo skupine koja je svoje osobne interese maskirala tobožnjom brigom za nacionalne interese Hrvata u BiH. Nažalost, tada veći dio zastupnika HDZ-a iz Središnje Bosne i Posavine nisu prepoznali kako je na Saboru HDZ-a zapravo iskazan neposluh Tuđmanu, nego su čak naivno i povjerovali da je politička igra upravo režirana na Pantovčaku. U intervju objavljenom u «Globusu» predvodnik pobune, Ljubo Ćesić Rojs, javno je priznao ono što su utemeljitelji NHI-ja znali i te 1998.godine i zbog toga su odlučili dići svoj glas protiv takve politike. Dakle, skupina razočaranih, ali nadasve ponosnih izaslanika, većinom iz Posavine i Središnje Bosne, a nije bio zanemariv broj i iz Hercegovine, koji su davali podršku preostalo je ili slegnuti ramenima ili se organizirano suprotstaviti sve izglednijoj namjeri potpunoga zanemarivanja interesa značajnog broja Hrvata koji su se opredijelili za život unutar BiH. Prevladala je druga opcija i započeli sastanci, razgovori i dogovori o budućem političkom djelovanju. Zanimljivo je da ubrzo nakon 5. Sabora HDZ-a BiH u Mostaru predsjednik Tuđman, unatoč osobnom protivljenju izboru Ante Jelavića, ipak primio nasilno izabrano vodstvo HDZ-a BiH, čime je tada definitivno bilo jasno kako je njegova moć u HDZ-u, umanjenja, a autoritet narušen.
Ideju o osnivanju nove stranke tada BHHDZ, a kasnije NHI podupirali su dužnosnici koji su usvojili Deklaraciju slijedećeg sadržaja:
Mi dolje potpisani dužnosnici, zastupnici i predstavnici u strukturama vlasti Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine i, istodobno članovi HDZ BiH, ovim iskazujemo slijedeća stajališta:
1. Peti Sabor HDZ BiH prema našim očekivanjima trebao je biti pripremljen organiziran i održan kako bi se potvrdila jedinstvenost stranke, a time i hrvatskog naroda u BiH na temeljnim načelima: dosljedne primjene Mirovnog sporazuma u BiH i jednako tako dosljednog zalaganja za ostvarivanje svih ljudskih i nacionalnih prava, interesa i potreba hrvatskog naroda na cijelom prostoru političkog djelovanja HDZ BiH.
2. Tijek priprema Sabora na županijskim i nacionalnim razinama ukazivao je na nedemokratsko djelovanje koje se iskazalo kroz snažne pritiske, čak i prijetnje i iznude u smislu donošenja odluka ili promjene ranije donesenih odluka koje nisu odgovarale interesno povezanom lobiju, u čemu se, suprotno važećim propisima angažirao jedan broj visokih časnika
3. Ozračje stvoreno na Saboru, otvoreno političko djelovanje jednog broja profesionalnih vojnih djelatnika, uskraćivanje akreditacija jednom broju legalno delegiranih zastupnika, izdavanje oko 130 akreditacija osobama koje na to nisu imale pravo, način izbora izbornog povjerenstva, kao i sve druge okolnosti pod kojima se Sabor održavao bili su suprotni elementarnim uvjetima u kojima se održavaju javni skupovi, posebice stranačke konvencije.
4. Sve naznačeno je, a nakon Sabora se nastavilo činiti sa konačnim ciljem: uspostavom stranačke kadrovske strukture, a nakon izbora i kadrovske strukture u državnim tijelima sa dominantnim utjecajem jednog broja vojnih osoba koje su tijekom rata stekli golemo bogatstvo, te uopće osoba koje stoje na političkim pozicijama podjele Bosne i Hercegovine.
5. Nalazeći da je takva politika suprotna općim interesima hrvatskog naroda kako u BiH, tako i u Republici Hrvatskoj i da u takvom okružju i odnosima unutar HDZ BiH ne možemo osigurati provedbu Mirovnog sporazuma za BiH u njegovim općim i posebnim dijelovima, te zaštiti i realizirati autentične interese hrvatskog naroda na svim prostorima BiH, odlučili smo pokrenuti inicijativu dekonstrukcije i izdvajanja iz HDZ BiH i za utemeljenjem posebne stranke pod nazivom Bosanskohercegovačka Hrvatska demokratska zajednica.
6. Temeljna načela BHHDZ su zapravo izvorna načela HDZ BiH u vrijeme njegovog utemeljenja na uvažavanje, poštovanje i dosljednu primjenu Mirovnog sporazuma za Bosnu i Hercegovinu.
Period od osnutka do udruživanja s HSS-om u jednu stranku, za članstvo i vodstvo NHI karakterizira gorčina, ponos i zadovoljstvo, što čovjek može osjećati istodobno samo onda kada se sjeti teškoća koje je doživio i zaključi kako to nije bilo uzaludno. Teret koji su članstvo NHI svojom slobodnom voljom stavili sebi u zadatak da razbiju političko sljepilo i isprave pravac kojim je Hrvate Bosne i Hercegovine vodilo to slijepilo –udarci koje su na tom putu primali i podnosili, padovi i usponi koje su doživljavali, svojevrstan je križni put, koji će na koncu, što je već sada vidljivo, obasjati svjetlo istine i pravde. Istina i pravda, postulati su političke filozofije i programske opredijeljenosti NHI. Tvrditi –sada već daleke 1998.godine među Hrvatima Bosne i Hercegovine kako je Bosna i Hercegovina domovina hrvatskog naroda koju kao takvu moramo voljeti, zalagati se da Hrvati imaju na cijelom prostoru BiH status konstitutivnog naroda kao i drugi narodi, boriti se za povratak svih izbjeglica u svoja predratna boravišta-iako je bilo pravedno, bilo je tada opasno. Danas tako govore i oni koji su članstvo i dužnosnike NHI zbog takvih zalaganja nazivali izdajicama. Zar nije tada izgledalo iluzorno tražiti da Usora dobije status općine, Žepču da se vrati ono općinsko područje koje je bivša vlast oduzela, da Brčko postane distrikt?
Danas, to je stvarnost, kao što u budućnosti realnost mora biti povratak u Komušinu, Dobretiće, Korače, Tramošnicu, Plehan….
Istina je kći vremena, pravda spora, ali dostižna, stare su latinske mudrosti koje se stalno potvrđuju. I drugi politički zahtjevi, ciljevi i opredjeljenja NHI koji dosada nisu ostvareni, budući počivaju na postulatima pravde i istine, strpljivim radom i djelovanjem, sasvim sigurno bit će ostvareni. Društvena, ekonomska, politička, socijalna i svaka druga stvarnost BiH očajna je, jer je u osnovi uzrokovana nažalost nepravdom, koja je ugrađena u temelje našeg državnog uređenja. Kako dobro ne može nastati na nepravdi, ona ne može dugo trajati, pa tako i ovakav oblik državnog uređenja.
Iako je te 1998. otvoreno suprotstavljanje tadašnjoj politici opasno, presija na pojedince neizdrživa, najhrabriji su donijeli odluku o osnivanju nove stranke u Hrvata i utemeljili su Inicijativni odbor, koji je pripremio Utemeljiteljski Sabor. Inicijativni odbor činili su:
- Ivo Lozančić,
- Zlatko Horvat,
- Krešimir Zubak,
- Perica Jukić,
- Mato Tadić,
- Lidija Korač,
- Ivan Šarić,
- Radoslav Ljubas,
- Ivo Živković,
- Marko Jurišić,
- Mijo Anić,
- Drago Vrbić,
- Kata Senjak,
- Nikola Grabovac,
- Anto Marjanović,
- Franjo Bratić,
- Nikola Antunović
- Ivo Raić,
- Mile Sužnjević,
- Bruno Ostojić i
- Mladen Kolobarić.
Ime stranke
Kako način ili druga stranačka obilježja u pravilu trebaju odrediti ideološku opredijeljenost ili usmjerenost političkog djelovanja, to pitanje često izaziva sporove unutar članstva, odnosno Utemeljitelja stranke. Utemeljitelji nove stranke u hrvatskom narodu željeli su javnosti poručiti kako unutar hrvatskog korpusa postoje ljudi i snage koje BiH žele istinski kao svoju domovinu-demokratsku, prosperitetnu, ravnopravnih naroda i građana, kao dio slobodnog demokratskog svijeta. Radi toga, ali i kako bi se afirmirao doprinos obrani BiH i reafirmirao referendumski doprinos Hrvata uspostavi neovisne države BiH, te kako bi se napravila jasna distinkcija od onih koji to nisu željeli, u početku se pomišljalo da bi novoj stranci trebalo dati ime BH HDZ. Međutim budući se radilo o novom projektu, Perica Jukić iz Žepča je bio taj koji je predložio kasnije usvojeni naziv –Nova hrvatska inicijativa. Utemeljitelji, a kasnije i članstvo ovu ideju su prihvatili, nalazeći da su u nazivu stranke sadržani svi elementi koji su se javnosti željeli predočiti –nova politička inicijativa koja izlazi iz hrvatskog naroda, a koja je istodobno prihvatljiva svim narodima i građanima BiH.
